BUĐENJE
U zatišju svjetlosti poželjeh samo biti,
Najbitnija tebi …
…i što može značiti život bez drhtaja sreće
…i što može značiti živjeti bez želje?
Mišlju da život blagoslov može nam bit,
I kad proljetnim večerima zimu brišem,
Osluškujući predvečerjem ptice pred počinak,
U drhtavoj slutnji proljetnog nagovještaja ispraćam zimu,
I gle, konačno tek blagi lahor miluje.
Tek pokoja sitna kap razlijeva se,
Tek sunce što nevoljko odlazi snivajući već novo jutro….
I mjesec je mlad ogrnut blistavim,
Tek i nebo večernje za odjeveno ruhom proljetnim sjaji…
U svakoj krošnji,
Svakom kutku
A večernje ptice još potiho pjevaju,
Nemirne u strepnji od ljepote što čeka…
Zaljubljena, mažena milošću prepuštam se danu i noći…
…..novog vremena dah već ćutim…
