POVRATAK

u dahu vremena zaborava nemilosrdno umiru sjećanja, omamljena grubošću ljudskom odlučih pisati
....pisati i zaboraviti, a zaborav bijaše bijeg preko linije zbiljnosti, a zaborav bijaše i blagoslov Božji,
u vjeri ljubavi Božje pronađoh utjehu vremena izgubljenog u mašti vremena budućeg.
Zaranjam namjerno , u mašti vremena sretnog zaboravih na zaborav, a zaborav bijaše Blagoslov Božji, očima uprtih čekam znak milosti...

ako ne vjeruješ u čudo, čudo tek prazna riječ osta,
životom voljeti život u čudo ga pretvaraš, tek čovjek u čudu osta kad čudom život mu posta....
Ponekad odeš, tražiš samo vrijeme za sebe,
, ponekad odeš jer ne vjeruješ,
, ponekad odeš zbog praznine,
, ponekad kloneš, ponekad odeš jer u traženju gubiš pomalo sebe,


..., pa se opet vratiš skupiti zaboravljeno, pa se opet vratiš jer ne možeš samo tako otići..

U vremenu beznađa tek željom dozivam blaženo.
U vremenu beznađa tek snovima crtam radost
A sreća je i sanjati, sreća je željeti, sreća je htjeti
Život se i dalje živi, teče venama našim, ponekad samo mirna rijeka
U zatišju predvečerja buru slutim, iako ćutim tek bilo što tuče
… u ludom iščekivanju susreta …kad snovima dotičem javu,
Kad život životan posta…tek tada….
Tek tada….odzvanja živo …. Tek tad mirna ću biti
….jednog dana kad u noći snovima zagrlim sutra…