MI LJUDI...SKITNICE..

Postoje dani, sati, minute, sekunde kada bih jednostavno željela biti negdje drugdje, sklonjena u nekom drugom vremenu
izvan ovoga u kojemu sam živjela...i živim još uvijek, a ponekad čini mi se ne znam živjeti ili nisam znala...
Jednostavno ponekad živimo bez da smo svjesni da smo izgubili nit...i nastavljamo dalje tražeći ju očajnički, nesvjesni
izgubljeni u vremenu,a sve česće osvrćemo se tamo negdje iza, nadajući se spaziti ju kako bismo mogli utkati ju ponovno
u sebe...
Vjerujem u vječnost u neko vrijeme koje postoji iza ovoga današnjeg i sadašnjeg, a možda je greška upravo u tome...
...možda premalo volim ovo danas
...ili previše očekujem od onog sutra,
...a premalo sam vidjela u onome prošlom.
Možda sam i ovaj svijet voljela premalo, pa me ponekad niti on nije znao voljeti...
Koja je naša svrha u ovome svijetu? Mislim da svaki stvor začet i rođen ima ono nešto predodređeno svojim rođenjem.
I nije jednostavno shvatiti našu svrhu. Ponekad nisam shvaćala moju, a ponekad ju ne shvaćam niti danas.
Činimo loše drugima i drugi čine loše nama. I koliko god prizivali ljubav nju često ne nalazimo više...ili ju jednostavno nismo
u stanju više osjetiti, iako je tu oko nas, i u nama, ali ju tvrdoglavo baš kao iz neke loše navike nastavljamo gušiti.
Zaobilazimo ljubav i zaboravljamo sebe, a život od nas čini skitnice. Pretvaramo se u najobičnije skitnice....
Poneki još uvijek čuvaju ključ, nekoga doma, ili samo iluzije doma...pretvarajući ga u svojevrsnu amajliju, i sam pogled na njega
iako iluzija budi nam osjećaj neke lažne mirnoće i da je možda bilo svrhe, i da može postojati još uvijek, ako pronađemo vrata bez da smo zaboravili ključ. Manje smo skitnice imajući ga još uvijek negdje pohranjenog...
I danas vidim puno skitnica...lutaju besciljno, pogled je prazan, uperen negdje u daljinu, ...
...i tko zna što vide
...i tko zna što traže
Smisao čega i koga,a sama skitnja postaje potraga...za srećom, za svrhom, za nekim drugim vremenom..
I ne znam čemu nam služi stari, izlizani ključ doma kojega nikada možda i nismo imali
Iluzija, koja nam olakšava dušu...i lakše je tako..ide se nekuda, živi se i dalje...
...samo smo neke skitnice u potrazi za srećom...