TEK SAM RIJEČ

Kad misao poteče kao riječ,
A riječ vremenom probudila laž,
I vremenom ćutim lažno…
I kad tek istina spava, neizrečena, pokrivena, sramežljiva
Tek ušutkana prolaznošću …

U bitku želje
…kutku čvrstine,
…skrivena kao najžešća tajna čekala je vrijeme,
Usamljena, zaboravljena, tek od rijetkih duša njegovana.
U bojazni neobuzdane znatiželje
U bojazni neproživljenog
U želji razotkrivanja, a nekoj nevinoj slutnji pobjede…

Mogla bih nestati
Mogla bih i ne izreći, tek zadovoljna slutnjom
Umotana maštom, spokojna u riječi zbog vremena nestalog…
Zbog prolaznosti ….ili neshvaćenosti
I tek, svejedno je…. Vrijeme će teći…

I kad tek dušom slikam ljubav, samo me gledaj,
I bez čujnog toplo je, kao i nježno
Baš zbog onoga…tek skrivenog u meni,
Što slikam tek riječima dušom ispisanih.

Tek samo riječi koje ćutim, i koje nosim,
Jer mogla bih i ne biti,
Al' ne bez njih
I kad šute , govore…
I samo me gledaj…
… tek sam riječ dušom nacrtana…