Kod onih koji se boje postroženog ovršnog zakona vrijeme je da već sad razmišljaju kako spasiti čarobnu kutiju.
I dok promatram vijesti sa svih strana svijeta… u Americi ne jenjavaju prosvjedi protiv imperijalističke politike, naročito su aktivni studenti… i ne odustaju… i ne kandidiraju se u nikakve parlamente. Mi imamo Pernara koji je malo „bučio“ po Zagrebu, zaradio nešto prekršajnih prijava, odglumio Zoroa kada se je bacao na policajce. I on danas maršira na Sabor… bez megafona, a ja nisam uspjela čuti a još manje shvatiti što nam on zapravo poručuje.
Znam samo da su tek pokrenuti prosvjedi naglo utihnuli i propali nakon njegovog upada i intervencije, pa smo cijeli ovaj period provodili mirno, bez našeg učešća na sceni, jer na sceni su ostali i nastavili paradirati, upravo samo oni… naši političari.
Vrlo su nemaštoviti u svojoj retorici, prepucavanja su jeftinija nego ikad.
I sreća je da je nogometa, pa su oni „pali“ za trenutak u drugi plan, iako su izbori vrlo blizu, a i to im ne pada teško, jer u ovoj općoj zbrci europske euforije tko pita više za političke programe. Velike stranke bore se za one male koje će im ponovno podizati postotak, pa će opet neka Pusićka ili kao nekada sasvim nebitna Adlešićka „drmati“ hrvatskom politikom bez da ste ih vi željeli ili prepoznali, ali završiti će zbog postotka i zato su bile bitne, kao što ej bio bitan i Pupovac i ostali slični njima, jer naročito je bitna borba za manjine… nudi se sve i svašta i ne znam zašto mi se čini da Hrvati postaju zapravo u ovom trenutku najugroženija vrsta u Hrvatskoj!?
I sreća da je nogometa pa ne razmišljate više o onoj drugoj Europi… EU, jer inače vam ne bi promakla Milanovićeva izjava u kojoj spominje MMF. Da nije babaroga, a samim time dao vam je do znanja da je i kukurikavcima put usmjeren prema posrnuloj Europi.
I koja je razlika između HDZ-a i kukuriku? Nema je! Političke i ekonomske strategije u tom slučaju nisu bitne, jer ionako ulaskom u Europsku uniju Hrvatska gubi svaki mogući suverenitet, a političari postaju samo figure, posrednici privatnih financijskih korporacija koje drže cjelokupnu europsku politiku, pa tako i njihove propale projekte naplaćuju od državnih institucija i time rizik nije njihov već vaš. Kao i Grčka, Italija, Španjolska, Portugal, čini se i Austrija, a kako stvari idu čitavi niz slijedi, efekt domino kockica… Sve su to bila privatna ulaganja bez rizika, jer u slučaju dobiti uspjeh i dobitak je samo njihov, a neuspjeh i gubitak samo vaš. I vi ga plaćate te sve lošije i neizvjesnije živite.
I sreća da je nogometa jer i oni vaša investicija, iako osim trenutnog zadovoljstva nećete zaraditi drugo ništa osim koje kile više zbog previše piva i loših jeftinih grickalica…
Naši susjedi Europljani Slovenci pozivaju na bojkot svojih izbora.
Nas uče naši političari da su izbori čast i odgovornost, a čast bi trebala pronaći i časnost. Da bi se i dalje osjećala časnom trebala bih glasovati za one koje mislim da su časni. I motaju mi se različite kombinacije po glavi… pokušavam razmišljati časno o nečasnima. A da glasam za neke totalno nebitne? Što ću dobiti? Sudjelovati ponovno u postotku… netko će zahvaljujući sitnom postotku završiti s velikim igračima i zapravo sam ponovno na indirektan način sudjelovala u utrci nečasnih. I da li je to samo igra nečastivog? Borba časnog i nečasnog? I što nam se može učiniti na početku časno moglo bi ponovno završiti na našoj odgovornosti, kada shvatimo da smo ponovno pogriješili… osjetiti ćemo se odgovornima, mi koji smo loše procijenili, a oni će i dalje sasvim ravnodušno i neodgovorno nastaviti spavati na ugodnim pozicijama bez imalo osjećaja odgovornosti prema vama koji ste ih birali… i ja danas sasvim odgovorno mislim da nismo napravili niti jedan korak unaprijed.
Osjećam odgovornost kad kažem da nacija još jednom mora glasovati za manje zlo. Velikim zlom smatram EU… i to sasvim odgovorno tvrdim.
Možda bih ipak voljela vidjeti one koji nas nemaju namjere isporučiti nekome kao jeftinu grickalicu, a željela bih isto tako vjerovati da bi poslije izbora sačuvali svoju čast, te da će sasvim odgovorno postupiti po onome što nam danas prije izbora poručuju da nas neće izdati i predati… još jednom, a bila bi to zasigurno naša sitna pobjeda, korak unaprijed, otpor nečemu što je osuđeno na propast, propali su i propadaju daleko veći i jači od nas, jednostavno isisani, ižvakani i ispljunuti. Iako nas sad Europljani smatraju samo jeftinom grickalicom… i neka smo, pa i čak i ona najlošija koja sjeda na želudac, tako da nas ne mogu probaviti… trebali bi na kraju ovo ipak biti izbori za ili protiv EU i tu ne bismo trebali imati dileme, da je EU samo jedna velika iluzija, sredstvo privatnih korporacija i da je već uspjeh ostati izvan, a time bi možda i naša predizborna dilema trebala biti lakša.
Veliki žele ući, puno im je toga na kocki ako izgube izbore, a najviše primamljive pozicije u Europskim institucijama… i da vas samo podsjetim… za Grčku se sprema plan kako ju izbaciti, Talijani imaju tehničku vladu jer je država u takvoj situaciji da opozicija nije imala hrabrosti prihvatiti se vodstva i vođenja države, Englezi žele napasti Iran, jer spas vide u još jedno ratnom žarištu, Nijemci i Francuzi, čini se, već smišljaju najbezbolniju taktiku izlaska iz EU… i netko bi rekao… pametnome dosta, a vi se nastavite i dalje veseliti i nogometnoj i političkoj Europi i usput se prisjetite časti, ali i obveze, baš kao i odgovornosti… možda i prema vašoj djece, a i onima koji nisu poginuli da bi danas završili samo kao nečiji ispljuvak…
Nema komentara:
Objavi komentar