JEDNOSTAVNO SREĆA....

Da mi je zaustaviti vrijeme,
ostati ovaj tren mislima samo na danas
i ne željeti ništa više...
Da mi je moći mojom ljubavlju slikati osmijeh...
Da mi je moći ovaj tren zaustaviti dah...

...i tonem lagano...obavijena laganom nesvjesticom...
i tijelo fizički više nije moje,a ovaj čas živim kao trenutak predaje,
a ipak ostavljam nespokoj i nemir...

i da mi je moći ne misliti na sutra
ne želim ovo danas ostaviti kao jučer
niti jučer želim osjećati kao sutra, jer..
želim jednostavno ovo sada, jer danas sam ono i što jesam
kad osjećam sebe...i vidim sebe samo u njemu
i progovaram njemu i u njemu...
...a njega živim u sadašnjosti mojoj
u svakom dahu
u plahosti pogleda
u bojažljivosti tek probuđenog sna...

i zato danas živim njega baš kao što živim samu sebe
i ne čekam ništa preko snova, jer snivam....
i živim u mom snu
i koračam bez da dodirujem tlo
i govorim a ne čujem glas...
a mojim pogledom obuhvaćam samo jedno
...i vidim osmijeh, a osjećam ljubav

i moja duša razlijeva se tišinom...i putuje
i želim mojom srećom zagrliti svijet
i želim mojom srećom potisnuti bol
i želim ovo danas razliti, umrljati srećom svaku samoću
i biti sutra ono što živim danas

umrljana srećom, razlivena tišinom
i nikada više prepuštena nepreglednosti i beznačajnosti vremena...
i osjećam vrijeme koje živim mojim snom,
a moje vrijeme postaje konačno moj smisao
a moj smisao prepuštam mojoj sreći...

a moje ime danas šapuće i vjetar,
jer vrijeme živim smislenošću mojom
i moje postaje njegovo stopljeno vremenom našim.