Proljeće je specifično godišnje doba, jer počinje vrlo lagano, ali ga osjećamo snažno..budi nas iz zimske letargije..zapravo nam najviše gode prve sunčane zrake..bude nas iz tamne i sumorne zime, daju nam osjećaj topline, a najljepša je svjetlost dana koji postaje sve duži i duži, boreći se i potiskujući tamu i noć. Iako još uvijek osjećamo hladnoću sve više gledamo naprijed ka svjetlosti i toplini i sve se počinje činiti manje teško, a boje postaju jasnije, intenzivnije oko nas... i u nama..
Zato volim proljeće..uvijek je bilo i ostalo sinonim buđenja, sinonim snage..bas kao i prvo proljetno cvijeće..iako vrlo nježno i krhko..niče i preživljava... ..
A i Hrvatska je uvijek voljela proljeće... većina hrvatskih gradova najljepši su u proljeće..proljeće budi nadu u nama, koja ne mora biti nužno i iluzija, jer zašto bi bilo iluzorno vjerovati da u sve možemo krenuti i na pozitivno..i to ne mora biti čudo, ne trebamo uopće očekivati da se dogodi čudo, jer sama priroda je svojevrsno čudo, taj ciklus neprestanog umiranja i buđenja.
Uvijek postoje trenuci buđenja ... dovoljno je i promatrati prirodu oko sebe, pa i životinje, te se pokušati vratiti i našim počecima, kada smo još uvijek i mi živjeli u korak s tom prirodom i sve je doista bilo lakše, jer je dolazilo kao nešto svojstveno samo sebi. Problemi su se počeli dešavati od kada se čovjek bori protiv svog prirodnog staništa... i svega onoga u njemu..i to ne čini niti jedna životinja, već samo čovjek, zato smo i postali najnesavršeniji na ovoj planeti..a trebali bismo se samo vratiti korak unazad..korak koji bi značio puno za čovječanstvo u cjelini, jer to bi bio povratak iskonskome. Samim time i naša mentalna sposobnost funkcionirala bi daleko drugačije, bili bismo sretniji, zadovoljniji i opušteniji... a možda bismo ponovno shvatili i sjetili se što je to zapravo ljubav... jer od nje potiče sve. Ako volimo nismo u stanju činiti loše, jer ljubav nas oplemenjuje, čini nas sretnima, te želimo i da drugi oko nas budu sretniji..i sve postaje zapravo jednostavno..u savršenom skladu... prirodno..i samo nam to treba... cijeniti ovo što imamo, a ako imate ljubav već imate sve. Tko ju nema, činiti će možda sve da ju stekne, time sam život postaje drugačiji, jer ne bavimo se više trivijalnim stvarima i počinjemo uživati u svakom danu i svim onim sitnicama koje nam čine zadovoljstvo, a možda smo ih do sada smatrali nevažnima.
A važne su... itekako važne, te su zapravo bit svega... smisao našeg postojanja i života nalazi se u malim stvarima, ako u njima želimo i znamo uživati život će za nas ponovno dobiti svoj smisao i boje.
I sada je pravo vrijeme za to..kada prođe zima i osjetimo proljeće oko nas ... moramo ga prije svega osjetiti u sebi... razbuditi sve ove danas još ugasle boje..a kao što sam rekla biti će i više svjetlosti... a svjetlost je nada i život...
Nema komentara:
Objavi komentar