PONOVNO ŽIVIM...

I pogledom uperenim u nebo, upijam
veče, tiho, tamno i bezbroj pahulja...
topeći se na licu, miluju ledene suze...
moje i nebeske...pomiješane ovaj kratki tren
tihi dar s neba,

kao svjetlost u oku,
kao u svjetlost u duši
i sve gubi značaj, jer ništa glasno više ne čujem.
Čujno je ono u meni, čujne su ove ledene suze
tiho prostiru se oko mene i u meni.

...a donose mi predah, olakšanje, čistoću
znam, sutra, već sutra sve počinje ponovno
ali sada sam živa, obavijena bijelim i zagrljajem.

Zatvaram oči, nestajem u milovanju, živim ovaj spokoj
udaljena od svega...
ponovno sam dijete, ponovno sanjam, ponovno želim,
ponovno je čisto i nevino.

...otvaram oči
...zahvaljujem nebu,
...na ljubavi, na radosti
...sreća još uvijek postoji.