Snježno je jutro..
Tišina Svetosti....
U toplini doma ćutim mirise i spokoj Blaženosti
Zaspao je nespokoj...iščezao, ispran kišama
A vrijeme putuje obavijeno mirisom cimeta i svježe naranče
Sad kad sve miruje, a blaguje ljepota.
Tiho,tiho, još tiše...zvjezdica, pa zvjezdica....tako je čisto u zimskoj hladnoći,
A griju ju pečeni kesteni i miris dima upaljene vatre...
Ogrnuta čulima topline, mirisa i svjetlosti bjeline, posipana snježnom rosom,
Slatka je kao šećer, a stope mi ostavljaju tragove,
Tragove moje prošlim stazama, a koračam naprijed i naprijed,
Obavijena cimetom, mirisom kuhanog vina i budi mi čula... još snažnije,
Treperava toplina, posipana Nebeskim zvjezdicama začinjena cimetom
Slatki je spokoj smiraja i sreće
Slatki je spokoj čekanja... još malo....
Stope mi prekriva šećerni prah, a ja koračam dalje
Iz snježne večeri, a već je jutro.
... mirisi mame, nadražuju čula,
Prepuštena bijelim zvijezdicama i okupana cimetom,
Zima je, a tako toplo....iz daljine čuju se zvona...
Milozvučno... zastajem.... osluškujem,
Razlijevaju se bijelim širinama, od jačega ka tišem,
Pa zamiru, uspavana samo na tren razbuđena snježnom čarolijom...
A ja, ...odlazim... lijeno, neodlučno,
Sreća je da miris još ostaje,
Još dugo u sjećanju,
Sladak kao cimet i svjež kao naranča
I ovaj kratki trenutak poklonjene mi Božje milosti....
Nema komentara:
Objavi komentar