PISARI ILI NOVINARI....

Ovih dana suzdržavam se od bilo kakvih komentara vezanih za predstojeći referendum. Kao i što sam i svojedobno napisala sve je više nego jasno,a sama sam svoje protivne stavove ulasku Hrvatske u EU izražavala vrlo rano i vrlo oštro. Tko do sada nije ništa shvatio neće nikada. Neki se očito rađaju naivni i umiru kao budale. Ako će kraj svih upozorenja, primjera, svjedočanstava i konkretnih pokazatelja Hrvati i dalje misliti da su pametniji od ostalih, pa ćemo mi biti jedina nacija koja će profitirati u EU...samo neka izvole biti i ostati budale. Meni jedino može biti žao što sam ipak u nekom periodu imala iluzije misliti da se na ljude i njihove pravilne odluke može utjecati informacijama i prosvjećenošću. Moći će mi biti žao što Hrvati nisu uspjeli razlikovati još jednom političke šarlatane od iskrenog osjećaja i pripadanja i ljubavi za domovinu.
Razlog što još jednom pišem o političkim temama.... Želim se osvrnuti na kojekakve "pisare" koji se bave novinarstvom. Do nedavno su neki baš kao i ja pisali protivno EU. Dok sam ja i dalje nastavljala objavljivati u istom tonu, počela sam primjećivati nepoželjnost mojih tekstova i na nekim portalima koji su me do sada redovito objavljivali. Bez lažne skromnosti ne mislim da mi tekstovi nisu bili ništa bolji,ali niti lošiji od ostalih...osim možda tematike i kritike koja je postajala sve jača. Kritika je bila naročito usmjerena i prema novoj vlasti o kojoj sam nastavila pisati kao o produženoj ruci i HDZ-ove politike, o starim iscufanim političkim igračima, koji su nam već bili na vlasti i pokazali svoju (ne)efikasnost.
Ti pisari nastavljaju pisati u razvodnjenom obliku...od oštrih protivnika ne mogu preko noći postati pobornici EU, pa imaju fazu bestežinskog stanja ....a to znači da nisu "niti sim niti tam"...i tu si mi zapravo najantipatičniji. Pravi nesvrstani u svakom pogledu i čekaju kako će vjetar zapuhati. Zato je po njima najbolje biti "voden", kava bez kofeina...oni čekaju u prikrajku kako će završiti priča sa referendumom, te će se dočekati sigurno na sve četiri i nastaviti....dalje...i dalje...svojim niskim, sitnim interesima.
Uvijek sam poštovala protivnike...i nisu bitni niti motivi, bilo mi je bitno da imaju stav i da taj stav brane argumentirano i nije im problem javno izreći svoja razmišljanja bez obzira na trenutnu situaciju ili političku modu. Motiv im može biti iz čvrstog uvjerenja ili iz koristoljublja,ali se barem jasno izjašnjavaju. Najgori su ovi treći,a to bi bili kao oni koji su suzdržani i u glasovanju...ne misle ništa ili ne žele da drugi čuju što misle ili nisu uopće u stanju misliti. Uvijek sam se pitala zašto i dolaze glasovati ako ne razumiju ništa.
Zašto "pisari" pišu ako ne razumiju ništa...ili ne žele reći što razumiju...ili su namjerno postavljeni da bi u ljudima stvarali još veću zbrku...unosili nemir.
Ali oni pišu iako nemaju stava. Svaka novinarska grupa i u osnovnoj školi uči da je na kraju nekog dobrog teksta potrebno iznijeti i svoje mišljenje...tako to barem čine novinari...ne moraju poginuti,kao što mnogi i ginu u svojim novinarskim zvanjima zbog istine...potrebno je samo da izreknu svoje mišljenje. To je mali doprinos...ne unositi previše dileme...ako se baviš pisanjem ne bi trebao imati dileme...sve drugo je čisti amaterizam. Problem je što se Hrvatskom bave amateri. Problem je što su novinarski amateri naučili naciju da ne razmišlja, da nema stava i da ne znaju što bi razmišljali i da čekaju da im netko doslovno nacrta što trebaju činiti. Na ovaj moj tekst ponukao me je jedan članak objavljen nedavno na jednom portalu koja se bavi i našom dijasporom.
Smatram time temu još osjetljivijom...naša dijaspora treba shvaćati i osjećati kako živimo i osjećamo mi u Hrvatskoj. Dozvoljavam si to izgovoriti, jer sam i sama bila dijaspora,a danas sam ponovno doma u Hrvatskoj.
I da na kraju i ovaj moj tekst ne bi ostao bez zaključka. Ne mogu se složiti s autorom teksta da ne zna da li će nam biti teže u EU ili izvan nje. Ne želim da Hrvatska robuje bogatoj europskoj političkoj eliti...ako i nećemo imati ništa i u jednom i u drugom slučaju biram ponovno jedno veliko NE EU iz prostog razloga da će nam barem ostati ponos i jedno veliko NE male Hrvatske globalnim izrabljivačima...tada bismo stvarno mogli postati primjer i izazov prije svega moralni jednoj truloj i propaloj europskoj robovlasničkoj tvorevini. Vjerujem u Hrvate u Hrvatskoj i u dijaspori i u jedno veliko i glasno NE!!!