KAD BILA SAM KAO VJETAR

....bila sam vjetar, a moj vjetar bile su želje
velike, male, neobuzdane, nemoguće, silovite
... i što više imajući ih, život mi bijaše bliži
... osjećah život koji imala sam jučer
... osjećah i život koji željela sam imati sutra...
i živjeti život bilo bi pisati priču,
... a život bila je i priča bez uskličnika,
a život bila je i priča bez ushita,
...i kad te loši utope u zlo...
... i kad bojiš se vidjeti dobro,
jer dobro postade želja, a želja bijaše vjetar,
a bilo je teško zarobiti vjetar...

...život je pisao vrijeme, a vrijeme je čekalo život
...moje vrijeme kad željela jesam
dio svijeta
...samo mojeg
...tako samog
...samo skrivenog
...i bilo je vrijeme odlaska,
...baš za inat
...baš zbog vjetra
...baš iz želje,
...jer ionako nitko mislio ne bi...
...jer ionako nitko žalio ne bi za vjetrom.

Život bi bio, neka loša oluja,
život bi bio nešto što proći se mora
život bi bio nešto što proživjeti se treba,
jer nitko, baš nitko zaplakao ne bi.

Slomljena olujom pokušavah zarobiti vjetar
loše nevrijeme bez kiše kao sjeta
loše kao sjeta bez suza,
kad ionako nitko pitao ne bi.

Želja bez vjetra, samo je vjetar što ne nosi ništa...
bezmirisan
bez pjesme
bez igre
... i malo prašine u bezbojnosti pogleda
i kao da teško dovoljno nije.

Zatvorih oči i bez vjetra krenuh
tamo gdje bijah
sama
skrivena
zaštićena
i malo pijeska u nepomičnosti pogleda, jer
mrzila jesam osjećati suzama, jer
nisu bile suze...samo pijesak u bezbojnosti
samo kapljica stvorena niodkud, jer niti ja plakati znala nisam.

I sve za inat...zbog vjetra, jer željela jesam zarobiti ga...u sebi
poželjeh, neka se umori,
neka zastane i predahne...tu kraj mene,
a ja, ja šapnuti ću želju
pomalo ludu, pomalo smjelu, jer
poželjeh vjetar što donosi kišu
poželjeh vjetar što šiba mi lice
zbog života kojeg pišem
zbog života samoga i živog, jer
gle čuda kad donese kišu što pere mi lice

....i nije važno što nitko baš nitko možda zaplakati i neće,
... jer ja mogu, jer ja jesam baš kao vjetar
...što napokon suši tragove onog što suze nisu
...samo kapljice stvorene niodkuda...

... i gle čuda postadoh i ja kao ovaj ludi vjetar
...što brije, a zapravo grije
...igrajući, poskakujući, ljuteći i nebo,
...rastjerujući oblake što i sami u čudu i jadu nestali,
ostavljajući sunce samo i sretno,
...samo i smiono
...samo i hrabro u ludoj igri
...u divljoj ljubavi
...i postadoh vjetar što smije se suncu...