...I SVE JE SAMO POLITIKA...

(napisano 6.svibnja 2011.)

...i svijet je više nego paradoksalan, a time ne otkrivam ništa novo....ovih dana smo bombardirani likvidacijom kako se je to voljelo i nazivati svjetski poznatog teroriste, a koji je već davno prestao biti osoba,a prije svega je sinonim za ideju. Kako se navodi čini se da je bio i nenaoruzan, ali se iznosi jedna "bitna" činjenica, a taj podatak je mozda i bitniji nego što mislite....pruzao je otpor.... Sigurno je da je to dovoljno za opravdanje američke politike i u konkretnom slučaju opravdanje akcije gdje su svjetski "oslobodioci" imali povjesni i moralni zadatak osloboditi svijet od poznatog terorista, a na taj način da su ga na licu mjesta likvidirali nenaoruzanog...ne uhitili već smaknuli...
I kako je to moguće? Ja tu zapravo ništa ne shvaćam? Ili shvaćam predobro?...i da se medjunarodni zakon o ratnim zločinima tumači dvojako, ovisno o kome se radi...za neke je zločin, dok je za druge borba za "svjetski mir"....
...i ovo smaknuće dolazi u dobro vrijeme...naročito za Ameriku...ne prije niti poslije, jer ne sumnjam da je mozda ova akcija mogla biti izvedena bilo kada i bilo gdje...bit je samo u povlačenju figurica....a sada je bila ova na redu.
Ovih se je dana moralo paziti i da se ne pokvari kraljevsko vjenčanje, a za svijet je to sklapanje braka bilo doista od nepobitne vaznosti, jer bi još uvijek trebali vjerovati u bajke....ili iluzije?....a u koje najmanje vjeruju sami protagonisti, jer su samo dio scenarija, jedne velike globalne "sapunice". Poslije "bajke" bačeni ste ubrzo u realnost smaknuća gdje vam je bilo sugerirano da se opet morate veseliti...prvo vjenčanju, a zatim likvidaciji....
A ta likvidacija ne znači kraj ničega, već naprotiv početak nečega, a koji ne obećava ništa dobro, naročito i ne kada dolazi od konkretne akcije američke vojske...o nekom prekršaju medjunarodnog prava nema niti govora, jer ipak se radi o Americi čiji je predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir.............
u nekim stranim medijima puno se je i spekuliralo o postojanju odnosno nepostojanju likvidiranog...i meni je sve moguće...sve je prihvatljivo kada se radi o kojekakvim vrhunskim političkim rezijama....kao i početak svakoga rata, izvinjavam se napogrešnoj formulaciji...mislila sam govoriti o osloboditeljskim akcijama, tako je barem i sluzbeni naziv za širenje mira u svijetu, pa zatim i velikih epidemija "opasnih" bolesti.....
....a ja osobno ne osjećam taj mir....već širenje straha i nemoći....u svijetu....u svima, pa tako i u nama....
I gdje se tu nalazi Hrvatska?...Mi? Da li je uopće moguće pruziti bilo kakav otpor? Sigurno je da je postojao i postoji scenarij i za nas....samo smo dio globalnog plana...iako ja po prirodi ne vjerujem u fatalizam. Bilo bi više nego fatalno kada bismo ostali samo promatrači, jer u velikoj strojnoj mašineriji jedan kotačić moze promijeniti ritam i ne aludiram da bismo mi trebali biti nuzno taj kotačić....netko bi mogao biti....ili netko bi morao biti.. u tom globalnom scenariju kojega jako dobro shvaćaju, ali i prihvaćaju i igraju jako dobro i naše "sitne ribe"..i sada nam je već svima jasno da naši političari sprovode samo politiku, a sve u svrhu da bi se dobro ukomponirali u scenarij, a tu doista nema nikakovog značaja vaša dobrobit ili blagostanje. Dobrobit je njima, a blagostanje samo njihovo. Što prije shvatimo i prije svega prihvatimo jasne činjenice postoji više šansi za promjene......poremetiti ustaljeni ritam, a i to bi bilo dobro za početak i nemojte misliti da bi bilo nebitno ili nedovoljno, jer više takovih početaka značila bi nada...a sve počinje sa nadom i ne završava sa njom, jer ona pokreće zivot, a samim time i toliko zeljene promjene.
Ovih dana dešavaju se neki čudni fenomeni povratka u prošlost, izvlačenjem nekih starih i prepotopnih likova, a na mojem prošlotjednom proputovanju nekim drzavama EU-e, konkretno kroz Austriju i Madzarsku jedino što bih mogla konstatirati da je Austrija ostala ono što je bila, kao i Madzarska i mislim da me predobro shvaćate što zelim reći, jer nekih bitnih promjena nema, osim što sam na jutarnjem doručku u jednom madzarskom pansionu slušala rusku koračnicu zbora Crvene Armije. Pretpostavljam da je riječ samo o svojevrsnom buntu...razočarenju na postojeće stanje.
I na ovom našem prostoru ovih dana takodjer izvlače se neki likovi...iz prošlosti, a ja bih ih nekako voljela zaobići i bez puno razmišljanja ostaviti neka počivaju...kao i svih ovih godina, te da se njima bave samo povjesničari.
Volim gledati naprijed u neka nova vremena, u neke nove ideje, jer i naše vrijeme je sasvim drugačije i trazi neke nove ljude neopterećene prošlošću, a još manje podlozne imitaciji.
Imitacija ne vodi ka napretku, već samo lošoj i iskrivljenoj slici originala, a još ako je i original imao puno nedostataka što tek mozemo očekivati od imitacije?....stoga ne ostajem impresionirana tim novim retro fenomenom...smatram to više kao jednom vrstom trenutne mode, način grupiranja u nešto vrlo nejasno i neodredjeno i čini se da su odjedanput svi postali i politolozi...i dobro je da se ljudi interesiraju za politiku, ali kao u svakoj materiji neophodno je baratati i osnovnim pojmovima i mozda ne traziti nuzno spas u nekim starim sistemima, koji su kao istrošeni bili zamjenjeni drugima.
...i što bi sada trebalo? Ponovno vratiti se na staro, a što bi to bilo staro? Nije li povratak na prošlo samo izgovor za pomanjkanje novih ideja?
Sigurna sam da novih ideja ima...kao i novih ljudi koji bi ih bili sposobni i sprovesti, jedino što ne bih voljela misliti da će biti ponovno nadglasani od strane primitivizma i nečijih bolesnih ambicija.
...a bolesne ambicije mogu biti samo osobne i mogu razboljeti čitavu jednu naciju......i nemaju veze sa idealizmom koji stremi općem pokretanju i promjenama postojećeg.....i vrlo, vrlo bolesnog.....