Danas zelim razmisljati o optimizmu, o onom prekrasnom osjecaju kada smo u suglasju sami sa sobom. I sve pocinje od tog osjecaja, a biti u dogovoru sami sa sobom znaci prije svega biti i smireni, ne pomireni sa sudbinom..to bi znacila cista rezignacija...
Smireni upravo o tome mislim..sto ne treba znaciti i biti nuzno zadovoljni. Zadovoljstvo je lijep osjecaj, ali moze trajati vrlo kratko, jedan tren i poslije smo ponovno na nekom pocetku. Bas kao i zaljubljenost, ne znaci da ce se pretvoriti i u ljubav i moze trajati vrlo kratko i zapravo je prolazno , uzasno prolazno..ponekad i toliko kratko da se ne stignemo potpuno opustiti niti taj jedan kratki magicni momenat, jer vec zivimo u strahu zbog ovoga sto dolazi poslije..
Zato je smirenost lijep osjecaj i sa mozda manjim intenzitetom strasti, ali osjecamo se dobro, bas kao i u uzvracenoj ljubavi..smireni i sretni, bez obzira na okolnosti, vrlo cesto i teskoce, ali smo neobjasnjivo smireni... i sretni..
Od tog osjecaja polaze i sve nase aktivnosti prema nasoj okolini, pa cak i prema onima koji nam ne zele dobro...ne osjecamo gorcinu...samo sazaljenje, jer nisu svjesni nicega i ne shvacaju nista.
I bez obzira na polozaj i situaciju u kojoj se nalazimo, prednost i nadmoc je ipak na nasoj strani, a upravo zbog ovog prvobitnog recenog na pocetku teksta..biti u suglasju sami sa sobom....sto nije jednostavno, nimalo, jer da bismo to postali, moramo barem sami sebi priznati nase greske i nasa je snaga upravo u tome sto smo spremni priznati i prihvatiti, a samim time u stanju smo prihvatiti i druge..i shvatiti ih i ako treba oprostiti.
I to je ta snaga u zivotu, taj osjecaj koji u nama pokrece optimizam, jer zivot se zivi svaki dan, a dani nam ne trebaju nalikovati jedni na druge.
I svaki optimizam otvara nova vrata, neka koja jos uvijek ne vidimo, niti znamo da postoje, a to je i ta svjetlost u nama o kojoj toliko volim pisati, narocito ovih dana...
Kod nekoga gori jace i mozda nije nikada niti ugasla, kod nekoga jos uvijek samo tinja, bojazljivo i treba je dobro zastititi od svakog vjetra da ju ne ugasi potpuno, ajos je bolje razbuktati ju...i osjecati se dobro, uprkos svima i svemu i gledati naprijed..mozda i sa novim optimizmom, a i mislju da sve moze i treba ovisiti o nama, da nasim zivotom rukovodimo mi..i nitko drugi...da je taj zivot nas, skup i neprocjenjiv...i zasto bi ga davali na raspolaganje bilo kome?...i tajna je u osjecajima, poceti zeljeti i osjecati se dobro..i samo sto trebamo uciniti..pokusati se osvrnuti oko sebe...sigurna sam da cete pronaci razloga za osjecati se dobro i pronaci tu potrebnu dozu optimizma kada shvatite da je Vas zivot vas, jedna vrsta umjetnickog djela koje stvarate, sjecate se pisala sam vec o mozaiku.
I volim te mozaike..sa puno boja..pokusavam dane zivjeti u vedrim bojama i ne kazem da nemam trenutaka crnih i sivih, ali nastojim da sto krace traju....razmisljam u bojama i o bojama...a danas volim zutu i plavu...sunce i nebo...
Smireni upravo o tome mislim..sto ne treba znaciti i biti nuzno zadovoljni. Zadovoljstvo je lijep osjecaj, ali moze trajati vrlo kratko, jedan tren i poslije smo ponovno na nekom pocetku. Bas kao i zaljubljenost, ne znaci da ce se pretvoriti i u ljubav i moze trajati vrlo kratko i zapravo je prolazno , uzasno prolazno..ponekad i toliko kratko da se ne stignemo potpuno opustiti niti taj jedan kratki magicni momenat, jer vec zivimo u strahu zbog ovoga sto dolazi poslije..
Zato je smirenost lijep osjecaj i sa mozda manjim intenzitetom strasti, ali osjecamo se dobro, bas kao i u uzvracenoj ljubavi..smireni i sretni, bez obzira na okolnosti, vrlo cesto i teskoce, ali smo neobjasnjivo smireni... i sretni..
Od tog osjecaja polaze i sve nase aktivnosti prema nasoj okolini, pa cak i prema onima koji nam ne zele dobro...ne osjecamo gorcinu...samo sazaljenje, jer nisu svjesni nicega i ne shvacaju nista.
I bez obzira na polozaj i situaciju u kojoj se nalazimo, prednost i nadmoc je ipak na nasoj strani, a upravo zbog ovog prvobitnog recenog na pocetku teksta..biti u suglasju sami sa sobom....sto nije jednostavno, nimalo, jer da bismo to postali, moramo barem sami sebi priznati nase greske i nasa je snaga upravo u tome sto smo spremni priznati i prihvatiti, a samim time u stanju smo prihvatiti i druge..i shvatiti ih i ako treba oprostiti.
I to je ta snaga u zivotu, taj osjecaj koji u nama pokrece optimizam, jer zivot se zivi svaki dan, a dani nam ne trebaju nalikovati jedni na druge.
I svaki optimizam otvara nova vrata, neka koja jos uvijek ne vidimo, niti znamo da postoje, a to je i ta svjetlost u nama o kojoj toliko volim pisati, narocito ovih dana...
Kod nekoga gori jace i mozda nije nikada niti ugasla, kod nekoga jos uvijek samo tinja, bojazljivo i treba je dobro zastititi od svakog vjetra da ju ne ugasi potpuno, ajos je bolje razbuktati ju...i osjecati se dobro, uprkos svima i svemu i gledati naprijed..mozda i sa novim optimizmom, a i mislju da sve moze i treba ovisiti o nama, da nasim zivotom rukovodimo mi..i nitko drugi...da je taj zivot nas, skup i neprocjenjiv...i zasto bi ga davali na raspolaganje bilo kome?...i tajna je u osjecajima, poceti zeljeti i osjecati se dobro..i samo sto trebamo uciniti..pokusati se osvrnuti oko sebe...sigurna sam da cete pronaci razloga za osjecati se dobro i pronaci tu potrebnu dozu optimizma kada shvatite da je Vas zivot vas, jedna vrsta umjetnickog djela koje stvarate, sjecate se pisala sam vec o mozaiku.
I volim te mozaike..sa puno boja..pokusavam dane zivjeti u vedrim bojama i ne kazem da nemam trenutaka crnih i sivih, ali nastojim da sto krace traju....razmisljam u bojama i o bojama...a danas volim zutu i plavu...sunce i nebo...
Nema komentara:
Objavi komentar