Volim lutati...i ne samo u mislima. Ovo je vrijeme kada lutanje za mene postaje gotovo potreba. Nema ljepseg osjecaja spokoja osjecati se dijelom iskonskog. I doista sve ovo prirodno u nama mozemo spojiti sa tim cudom koje se zove priroda. Jedinstveno cudo koje se ponavlja svaki dan, bez da ga uopce primjecujemo, ali ipak stalno smo u potrazi za necime jedinstvenim.
I danas ponovno uzivam, otkrivam ga iznova i svaki put me odusevljava..lutam..sama u savrsenoj tisini, pomalo omamljena od prvih proljetnih mirisa..odlutala sam i mislima..i nije tesko..dovoljno je zagledati se u daljinu..i tada ih spazih...njihovu igru..prekrasnu, njeznu, leprsavu..dva leptira..u paru..
I toliko podsjecaju na srecu..gotovo da ju mogu i opipati..i sve postaje drugacije, svjetlije i njeznije..nevjerojatno i nestvarno..carobno...i misli mi lete jos brze, vode me i postaju zaigrane, radosne,..bas kao i oni...
I ne treba nam puno..dovoljna je igra leptira..na tren pozelim biti na njihovom mjestu, barem jedan jedini momenat, kada bih barem mogla osjetiti tu njihovu igru...Bozanstvena je ta igra ...za one koji ju jos uvijek mogu osjetiti..tu igru leptira u sebi...u svakoj pori koja budi toliko slatki nemir, jer sa njom poslije postaje sve ljepse, sve stvarnije, iskonskije..toliko njezna i leprsava...ipak rijetki ju mogu osjetiti, jer zaboravili su da je cudo zapravo u nama i ono sto nam je vrlo blisko, da je i neopisiva upravo ta igra leptira...i jos nestvarnija i carobnija ako ju mozemo osjetiti i mi sami...i tada se pridruzujemo onima rijetkima koji vjeruju da je sreca u moci ljubavi...i tajna je samo u njoj i u tome da li smo ju jos uvijek u stanju osjecati...jer bez nje nema niti igre leptira..u nama..
Ne trazim puno u zivotu...i danas sam sretna, jer sam se osjetila barem na taj jedan kratki momenat dijelom tog "miracola"...i osjetila njihovu igru..i osjecam ju jos uvijek..tiho treperenje i sve se cini kao magija..i magicno je osjecati ju u sebi..a svako lutanje u mislima dobiva samo jednu svrhu...produziti taj leptirov let..i ne zelim da prestane..zelim da traje i traje...potraje. Ne zelim da odlete, a ipak sve ovisi o nama...koliko ih zelimo vidjeti, osjecati ...i na kraju zadrzati..u nama...
Nema komentara:
Objavi komentar