MOJE PLAVO...

I nije se teško udaljiti mislima...upravo to činim sada i gledam u daljinu.

Volim plavetnilo...i dvije su različite boje plavoga...neba i mora, a nebo je vrlo njezno, gotovo prozirno

i miluje...išarano je bjelinom oblaka i galebova.. Uzivam gledajući ih, ne samo zbog ljepote...odišu srećom

i nevinošću...

Polako spuštam pogled...ovo je plavetnilo puno tamnije...intenzivnije i djeluje moćno i strastveno..neobuzdano.

Budi različite osjećaje u meni, ali sve je baš kako i treba biti....različitost je ona koja nadopunjuje jedna drugu i čini jedinstveni sklad...

Volim te kontraste...i sama se često dozivljavam i osjećam tako. I kao što se nebo utapa u moru, dvije su boje

koje se stapaju u jedno.

Nesavršeno savršenstvo...

Nesavršeno, jer odstupa od pravila...i nikada nije isto,a savršeno je upravo u tom nesavršenstvu..u toj

neprestanoj promjeni i igri.

I sve je upravo onako kako osjećam..tu predivnu igru u meni...izmedju nevinosti i čistoće...i strasti.

Čistoću osjećam kao istinu, a strast je jednostavno ovdje...neobuzdana i prisutna....i nemoguće je ne osjećati ju,

jer raste u svoj čistoći osjećaja...gotovo savršen sklad...a budi sreću.

I sve je rečeno u toj jednoj, samo jednoj riječi, a toliko je borbe i osjećaja potrebno...i strepnje, jer teško je

vjerovati da je naša...moja i da je dotakla upravo mene...nas, i promijenila sve, promijenila boje u meni, jer

sada osjećam nevjerojatnu bliskost sa nebom...i morem. Nijanse su iste, a u meni su vrlo tople i donose mi ljubav,

koja je samo moja, a isprepliće se i nadopunjuje sa sličnime...istime i stvara tu potrebnu harmoniju....sklad

koji postaje naš smisao...i snaga..i vjera, a vjera je upravo u njoj, jer je ona u meni...u nama i donosi

sreću......

....a sve je počelo u plavome...i sada se mogu doista osjetiti blizu ovome nebu, baš kao i moru, jer

jednostavno osjećam isto...

Nesavršenstvo savršenstva, jer i za mene koja ne volim savršeno, idealno je što je nesavršeno i zato je

lijepo i njezno.......i ponovno promatram nebo....još je prozirnije i još više išarano bijelom bojom, a moji osjećaji

naviru...sve je vrlo tiho, a zapravo glasno...u meni.

Teško mi je odvojiti pogled, jer putujem...i dotičem mislima ono, odlazim tamo gdje zelim biti...

...i kako bih mogla zaustaviti to putovanje?

Prestajem biti svjesna vremena, jer vrijeme mi sada ne predstavlja ništa...i sve je ništa spram onoga u meni,

a to je nemoguće opisati riječima...i meni, kao da mi nedostaju i zato putujem u mislima, ovim plavetnilom, a

tako je lagano i riječi mi nisu niti potrebne...ne sada...dovoljna mi je ova tišina...a govori puno...i više od riječi.

......volim putovati i otputovala sam...i traje, a sva ljepota je upravo u tom trajanju, jer ako traje i ovo plavo

postaje čarobno....puno značaja, tiho je i njezno, a zapravo glasno i neobuzdano...i samo moje...

....i samo naše....i za nas.