OVCE, ŽABE I MAGARCI...

Svijet su mijenjali cudaci koji su uprkos svemu i svima vjerovali da nista nije nepromjenjivo, niti da lose mora ostati lose, te da ne moze postati bolje..
Pitam Vas zasto bi Hrvatska bila izuzetak? Mislite da nema dovoljan broj "cudaka" koji su vjerovali i nastavljaju vjerovati unutar njezinih granica, a koliko nas je i izvan? I ne mozete niti shvatiti koliko je ljubavi u nama, koliko zelje i volje u svakodnevnim kontaktima dokazivati i pricati pricu o Hrvatskoj...onoj pravoj sa onim pravim ljudima, ne ovima koji su je izranjavali i nametnuli svoje divljastvo i plemenske obicaje, i bacili unazad u neka mracna vremena daleko od civilizacije..ili mislite da se civilizacija mjeri hrpom betona, neukusnim i skupim gradjevinama? I kazem Vam da je stvar momenta, pravog trenutka kada se vise ne moze ostati zivjeti u mraku i strahu, jer i sam strah postaje nebitan kada postajemo zeljni svjetlosti.
Ta zelja u nama svakim je danom sve jaca i sto nas vise bacaju u mrak i sto nam vise zele usaditi strah i sto nam vise zele usaditi nemoc, bespomocnost...ipak zaboravljaju ljude.."cudake" koji ne prihvacaju teror, ne prihvacaju ponizenje, imaju ideju i vjeruju u cilj.
A cilj je svjetlost...i jaci su iako ih je manje, jer su vodjeni cistim osjecajima i strascu..i prkosom i snovima u koje vjeruju da jednoga dana mogu postati nasa stvarnost.
Pred sobom imaju ljudske kreature koji su vjerovali samo u novac i moc i pohlepu . I toliko ih je vise nepodnosljivo slusati i gledati , jer vec su davno razotkriveni da svaki pogled na njih vec ubija strah. Zelimo samo ne gledati ih vise, ne slusati..i nema zelje za osvetom, jer osveta je karakteristika primitivnih ljudi, a mi to nismo. Zelimo samo da odu, vrate se tamo odakle su i dosli, zauzeli nasa mjesta i gradove..neka cine ono sto najbolje znaju, recimo cupanje korova, nabijanje motikom.
Zelim govoriti i pisati hrvatski, ne iskrivljeni dijalekt koji se zeli nametnuti mozda i kao sluzbeno pismo. Zelim otvoriti TV i slusati ljude koji se bave javnim zvanjima , politicarima, novinarima, ekonomistima i ostalima...kao prvo zelim ih razumjeti tako da znaju jasno i razgovjetno govoriti hrvatski sa pravilnim naglaskom ...i to bi trebao biti preduvijet istupanja u javnim medijima, a na kraju zelim cuti i da ono sto govore ima smisla.
I mislim da ne trazim puno...sve su to samo prve, ali bitne naznake civillizacije..ne ove pobrkane u kojoj su Vam mahali ispred nosa sa skupim satovima, skupim firmiranim torbama , otetim umjetninama i stvarali iskrivljenu sliku civilizacije mladim generacijama.
Sve to nije jednostavno..krenuti i zapoceti. Predugo je trajalo i jos uvijek traje..i stgvar je momenta, kao sto rekoh. A momenat je stigao, trenutak odluke. Zelite ili ostati u mraku ili zelite krenuti ka svjetlosti?
Hrvatska diplomacija na svakom koraku dozivljava poraz..a kako bi drugacije? Zahvaljujuci cenzuri pricaju bajke u koje vise nitko ne vjeruje. Pa, valjda ste i odrasli ili jos uvijek vjerujete da cete od zabetine dobiti prelijepog princa? Zaba ostaje zaba, a o princu mozete samo iluzorno sanjati, a mislim da Vam stalno podvaljuju zabe, ocekujete princa ili princezu, a sve vise ste u mocvari, u mulju i riskirate i sami ostati u toj mocvari i samo kreketati, dok Vam oni njacu kao magarci.
I mozda sam previse otvorena ili kriticna, ali takova sam oduvijek, jer sam cudna...i to mi je bas drago. Vec sam odavno odbila blejati, o oponasanju magaraca da ne govorim, a i nije mi se dopalo niti kreketati kao zaba...pa sam odabrala biti "cudna", jer ne volim mrak i uvijek sam se osvrtala prema svjetlosti.....